Pojedini političari su uz enormne plate pokrenuli i privatne biznise, posjeduje nekretnine i van BiH, voze skupocjena auta dok građani BiH bojkotuju trogovačke centre jer su cijene osnovnih životnih namirnica premašile sve granice.
Uživaju političari sve blagodeti koje ne zaslužuju i to preko leđa građana i privatnog sektora. Centar za istraživačko novinarstvo BiH više od jedne decenije bilježi u svojoj bazi podataka imovinu političara. Nailazili su na razne izazove, nerazumijevanje institucija i sakrivanje podataka o njihovoj imovini.
Za Forbes BiH govorila je Jasna Fetahović-Subašić, novinarka CIN i njihov fakt čeker.
– CIN je prije nešto više od jedne decenije počeo raditi na bazi podataka Imovina političara. Osim podataka, sadrži i njihove biografske podatke i o nihovoj karijeri, te imovini koju oni imaju. Danas je to vrijedan izvor informacija i provjerenih podataka sa više od 200 imena – rekla je.
Pet najbogatijih političara u BiH
Kaže kako je jako teško reći ko je tih pet najbogatijih, zato što vrlo često političari nisu transparenti vezano za sve ono šta oni posjeduju. Osim toga, institucije koje imaju te podatke, nisu otvorene da ih učine dostupnim javnosti.
– Ja sam izdvojila nekih pet imena i moram odmah da se ogradim jer su to ljudi, osim što se bave politikom, koji imaju i privatne biznise. Jedan od novih profila u našoj bazi je načelnik Opštine Olovo Đemal Memagić, član Stranke demokratske akcije. On je dugogodišnji načelnik Opštine Olovo. Na posljednim izborima mislim da nije ni imao protivkandidata, ali je vlasnik jedne uspješne kompanije (op. autora, Alma Ras), čiju vrijednost on procjenjuje na oko 70 miliona KM. Osim toga, gospodin Memagić i njegova supruga imaju nekoliko nekretnina, a u posljednjem imovinskom kartonu se pohvalio da je kupio stan u Hrvatskoj na moru, a kupio je i skupo auto Mercedes Majbah kojeg je platio oko 400 hiljada KM. Njega sam izdvojila prema podacima koji su nam dostupni kao najbogatijeg političara u našoj bazi podataka – rekla je.
– Izdvojiću gospodina Sevlida Hurtića, državnog ministra za ljudska prava, gospodina Vojina Mitrovića, ministra privrede u Vladi Republike Srpske – bio je ministar saobraćaja i komunikacija BiH. Onda gospodina Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a BiH, bivšeg ministra sigurnosti i gospodina Zorana Stevanovića, dugogodišnjeg gradonačelnika Zvornika i člana SNSD. Danas je narodni poslanik u Skupštini RS. To su ljudi koji imaju privatne biznise i imaju vrijednu pokretnu i nepokretnu imovinu – nastavlja ona.
Za pojedine institucije Zakon o slobodnom pristupu informacijama ne postoji
Novinarka CIN kaže da kao što imamo političare koji su svjesni svoje pozicije i da su pod lupom javnosti više nego “obični ljudi”, istovremeno imate političare koji misle da javnost ne treba da zna ništa o njima.
– Isto tako imate institucije koje dosta dobro rade svoj posao i odgovaraju na Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Isto tako, ja mogu poslati zahtjev da vidim kolike su plate poslanika na državnom nivou i dobijem te podatke istog trenutka, a istovremeno pošaljem zahtjev NSRS i onda oni traže saglasnost poslanika. Mi ćemo dobiti samo one podatke poslanika koji su dali svoju saglasnost. Ono što mi najviše tražimo prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama kada su funkcioneri u pitanju jesu njihova primanja. Iz državnog parlamenta ili Savjeta ministara BiH mi dobijamo te podatke bez problema, dok smo Predsjedništvo BiH morali tužiti sudu i tek smo nakon toga dobili te podatke – ističe.
Dodaje da te podatke ne daje ni Vlada FBiH. I njih su tužili sudu koji je rekao da ponovo moraju razmotriti njihov zahtjev.
– Razmotrili su ga i nisu nam ponovo dali te podatke. Isto tako je sa zemljišnim knjigama koje su javne knjige. Neki uredi ne misle tako. Republički uredi za geodetske poslove u Republici Srpskoj vam ne žele davati te podatke. Sud donese presudu u našu korist i onda vi šaljete žalbu, ponovo šaljete zahtjeve. Raduje nas takva reakcija sudova, ali to dugo traje. Ako vi tražite neki podatak koji vam treba sad, šta vama to vrijedi za tri ili četiri godijne? Ta praksa sudova je vrlo dobra, ali to stvarno predugo traje – nastavlja.
Niko ne provjerava imovinske kartone političara
CIN podatke o imovini političara prikuplja iz imovinskih kartona političara koji su obavezni predavati Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
– Problem s tim kartonima je što niko ne provjerava ono što političari napišu. Sve se svodi na njihovu volju, moral ili poštenje, da li će staviti stvarne podatke ili će nešto prešutiti i sakriti. To je do njih. Nijedna instuitucija ne provjerava istinitost tih podataka koje su naveli u imovinskom kartonu. Mi podatke o imovini provjeravamo i u zemljišnim knjigama i sve zavisi od njihove prakse koja je različita u dijelovima BiH. Tako prikupljamo te podatke – kaže za kraj razgovora novinarka CIN-a Jasna Fetahović-Subašić, piše Forbes.ba.
Srpskaifo
