Milione maraka potroše samo na telefone, ko troši najviše?

Milione maraka potroše samo na telefone, ko troši najviše?

Institucije Bosne i Hercegovine mogle bi uštedjeti značajan dio budžetskog novca koji troše na telefonske usluge, ali umjesto toga nastavljaju rasipati.

Odjeljenje za reviziju institucija Bosne i Hercegovine objavio je najnoviji izvještaj koji se tiče troškova mobilne i fiksne telefonije, na šta se godišnje troše milioni maraka.

Revizija je obuhvatila period od 2015. go 2021. godine, a utvrdila je, prije svega, da većina institucija uopšte ne pribjegava javnim nabavkama ovih usluga već zvaničnici i državni službenici koji imaju pravo na korištenje mobilnog telefona sami zaključuju ugovore sa operaterima, a računi se plaćaju iz budžeta.

Pravo na korištenje mobitela imaju članovi Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, zamjenici ministara, sekretari, rukovodioci institucija i njihovi pomoćnici, šefovi kabineta, savjetnici…

– Iako je pitanje troškova telefonskih usluga u institucijama BiH regulisano Pravilnikom o korištenju telefona kojeg je Savjet ministara usvojilo 2014. godine i koji je rezultirao smanjenjem troškova telefonskih usluga, brojne su indicije koje upućuju na to da se sredstva iz budžeta za telefonske usluge ne troše na ekonomičan i efikasan način. S tim u vezi, izvještaji finansijske revizije institucija BiH upućuju na nepravilnosti i neracionalno trošenje budžetskih sredstava za telefonske usluge – navedeno je u izvještaju državnih revizora.

Ovaj pravilnik je utvrdio maksimalan iznos troškova za osobe koje imaju pravo korištenja mobitela i taj iznos se kreće u rasponu od 60 KM do 6.000 KM, u zavisnosti od institucije. Maksimumi za fiskne telefone su u rasponu od 5.000 KM do 500.000 KM godišnje, u zavisnosti od broja zaposlenih u instituciji.

Samo 19 institucija godišnje ima više od 1,5 miliona KM na raspolaganju za telefonske troškove, a institucija je 73.

Ipak, samo je devet provodilo postupak javnih nabavki mobilne telefonije, a 64 institucije to nisu činile. Za nabavku fiksne telefonije tek je 15 institucija provodilo javne nabavke, a njih 58 nije. Ovo uprkos tome što su one koje jesu išle putem javnih nabavki ostvarile pogodnosti poput dodatnih besplatnih minuta ili nižih cijena usluga.

Revizori su naglasili da u vremenu liberalizacije tržišta telekomunikacionih usluga postoji mogućnost ostvarivanja ušteda, a ušteđeni novac mogao bi biti usmjeren u druge oblasti od značaja za građane.

– Za razliku od perioda prije liberalizacije kada su na tržištu djelovala tri operatera, danas na tržištu telekomunikacionih usluga djeluje sedam pružaoca usluga mobilne telefonije i 17 pružaoca usluga fiksne telefonije – ukazali su revizori.

Ono što je takođe problem je što institucije BiH ne planiraju izdatke za telefonske usluge na bazi stvarnih potreba. Većini je bitno samo da se kreću u onom rasponu koji je propisan pravilnikom iako se može uštedjeti.

Jedan od rezultata takvog neplanskog rada je i da je ispod jedne petine kupljenih paketa mobilne telefonije zapravo iskorišteno. Dakle, plati se sto posto, iskoristi petina.

Revizori su tako analizirali mjesečne račune 81 osobe iz pet institucija koje su uzeli kao uzorak. Više od pola njih, tačnije 44 osobe, iskoristile su kupljene pakete sa manje od 40 posto. Da su koristili optimalne pakete, odnosno one koji odgovaraju stvarnim potrebama, a koji su i jeftiniji, uštedjelo bi se više od 28.000 KM godišnje, i to samo za ove 44 osobe.

(Faktor)

CATEGORIES
Share This