Imamo problem u bolnicama nema dovoljno ljekara

Bosna i Hercegovina ponovo je na vrhu negativne statistike, ovaj put posebno opasne. Naime, podaci pokazuju da BiH u regionu ima najmanje ljekara na 10.000 stanovnika. Istraživali smo šta to znači za građane, koliko je stanje alarmantno i ko će nas i kako liječiti?

Još jedna statistika i još podataka koji pokazuju loše stanje u zemlji, ovoga puta o malom broju ljekara koji liječe građane BiH. Naime, podaci pokazuju da susjedna Hrvatska ima 36 ljekara na 10.000 stanovnika, Srbija i Crna Gora po 28, dok je Bosna i Hercegovina ponovo za začelju tabele, sa samo 23 ljekara na 10.000 stanovnika.

Poražavajuća statistika izgleda još gore ako BiH poredimo sa evropskim državama, npr. sa Švedskom koja ima trostruko više ljekara, čak 72, Belgijom i Grčkom sa 62, te Portugalom koji raspolaže sa 58 ljekara na 10.000 stanovnika.

Ljekara fali, stanje je alarmantno na svim nivoima, primarnom, sekundarnom i tercijarnom, što treba ozbiljno da nas zabrine, kaže dr Maja Dragojević Stojić, ljekar u Opštoj bolnici “Dr Mladen Stojanović” u Prijedoru.

“Mi već sad imamo problem u bolnicama zbog manjka doktora na svim odjeljenjima, a posebno na Odjeljenjima anesteziologije i ginekologijim i u određenim hirurškim granama, pa smo prinuđeni da angažujemo doktore iz drugih grdova, a u zadnje čak i iz drugih zemalja”, navodi Dragojević Stojić.

“Mi na ovim prostorima u primarni zdravstveni sistem još ulažemo najmanje, što nije dobro. To znači da liječimo samo posljedice, a ne uzrok, i zbog toga nam treba još više ljekara”, smatra dr Goran Birčaković, ljekar u Domu zdravlja u Zvorniku.

Šta znači manjak ljekara najbolje osjete građani na svojoj koži jer na neke preglede, kako kažu, čekaju mjesecima.

Prema zvaničnim podacima, prosječan broj pacijenata u toku prošle godine u Domu zdravlja Zvornik bio je 36 pacijenata dnevno na jednog ljekara porodične medicine.

“Sasvim je normalno da mi u toku dana imamo 60-70 pacijenata. To je zbog pisanja recepata, uputnica itd.. Naši ljekari, tek kad odu na zapad, vide koliko je bilo pisanja, papira i dokumenta, elektronskih unosa koje su morali da urade prije nego što priđu pacijentu, a da onda sve to opišu kad završe”, priča dr Birčaković.

Logično pitanje koje slijedi je: ako znamo koliko su i čime sve preopterećeni ljekari, kad i dočekamo termin, možemo li biti potpuno sigurni u kvalitet zdravstvene zaštite koju smo dobili, ako ljekar ima tako puno pacijenata, a malo vremena da se posveti svakom.

Zato ostaje apel struke vlastima da se pozabave problemom odlaskom ljekara ali i drugih zdravstvenih radnika jer, ne samo u medicini nego i u svakodnevnom životu vrijedi izreka “Bolje spriječiti, nego liječiti”.

Medicinski  rečeno, kad “bolest” uznapreduje, lijeka često nema… ili već bude kasno.

(BN) Foto: Ilustracija