Da li je BiH zakasnila na evropski voz?

Iako treba ostaviti mogućnost da će političke i ekonomske elite u BiH shvatiti ozbiljnost situacije, sve je izglednije da će zbog izborne kampanje za 2026, koja je već počela, sve reforme biti stavljene po strani, što će značiti dalji zaostatak na evropskom putu.

Iako je EU, van svake sumnje, i dalje zainteresovana za proširenje na zapadni Balkan, uključujući i BiH, sve više prevladava uvjerenje da spremnosti za sprovođenje reformi nema i da je možda vrijeme da se politika proširenja, ako ne formalno, onda barem suštinski, preispita i da se shvati da, osim Crne Gore, možda nijedna zemlja u regionu više neće moći postati članica.

I ranije su pojedine zemlje EU, posebno one koje uplaćuju najviše novca u zajedničku evropsku kasu, pokazivale skepsu, ali sada ta skepsa postaje sve proširenija.

Iako su šanse BiH da postane članica EU sve slabije, to ne znači da će saradnja, pa i integracije s EU, stati.

Na primjer, izvjesno je da će BiH, prije ili kasnije, ući u neke aspekte zajedničkog evropskog tržišta, pa čak i zajedničke valute.

Pojašnjenja radi, i danas postoje zemlje van EU koje su dio evropske ekonomske zone, poput Švajcarske i Norveške, i imaju evro kao zvaničnu valutu, poput Crne Gore, iako Evropska centralna banka formalno ne priznaje njeno članstvo. Ovaj model integracija pokazuje da postoje različiti nivoi saradnje i integracija kojima BiH može pripadati, a da ne postane članica EU.

Jedna od mogućnosti je da BiH postane članica Šengen zone. Ona bi time mogla značajno doprinijeti evropskoj bezbjednosti, posebno u pogledu suzbijanja ilegalnih migracija i organizovanog kriminala, a da nije punopravna članica EU i uživa pogodnosti slobodnog putovanja.

Međutim, i za ove vrste integracija biće potrebna politička volja u BiH, koje, za sada, nema.

Ulazak u Područje zajedničkog plaćanja (SEPA), koji je za naše susjede poput Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, bio gotovo rutina, za BiH se pokazuje kao nepremostiva prepreka.

Kada bi BiH postala dio ovog područja, to bi značilo značajne pogodnosti, poput jeftinog prebacivanja novca u inostranstvo, i popravilo bi se poslovni ambijent u zemlji, ali političkim elitama u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru to nije u vrhu prioriteta.

EU je, posebno Delegacija u Sarajevu, sve ove godine pokazivala i više nego dovoljno spremnosti da pomogne BiH, ali to nije bilo dovoljno, jer u BiH jednostavno nema dovoljno apetita i motivacije da se radi na reformama.

Faris Kočan, slovenački ekspert za evropske integracije zapadnog Balkana, smatra da EU BiH u kontekstu rata u Ukrajini ne vidi kao društveno ili političko pitanje, već kao sigurnosno pitanje radi potencijala ruskog uticaja i kao prozor za rusku propagandu i dezinformacijske propagande.

„Sve dok traje i sam rat, a i kad se sve to završi – BiH će ostati na agendi. Pitanje je sad samo da li će raditi više i ulagati više u političku situaciju u BiH, kako bi se prevazilazila ta kriza i da bi BiH nastavila sa planom reformi i korištenja novca, koji sad gubi zbog političke krize.

Čini se da će doći do neke vrste prvog pokušaja političkog reseta kroz odluku suda vezano uz Milorada Dodika, pa će se onda vidjeti kako će politička elita nastaviti. Ali kako izgleda, za sad pravi reset će moći doći nakon sljedećih izbora, tako da sve ide u prilog ideje Luiđija Soreke, šefa Delegacije EU u Sarajevu, da će ozbiljan rad biti moguć od 2027“, smatra Kočan.

Nezavisne