BiH masovno izvozi ugalj u Srbiju

Izvoz mrkog uglja „skočio“ sa 19,2 na 144,3 miliona KM

Gotovo 80 odsto mrkog uglja iz BiH

 – Bosna i Hercegovina izvezla je prošle godine šest puta više uglja nego u godinu ranije, a trend masovne rasprodaje ovog energenta započet u jeku svjetske energetske krize, nastavio se i u prva tri mjeseca 2023. godine.

 

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prošle godine smo izvezli čak 958.152 tone mrkog uglja za koji je naplaćeno 144,3 miliona maraka, dok smo godinu prije izvezli “samo” 160.840 tona za 19,2 miliona maraka.

Najveći kupac i dalje je Srbija, u koju odlazi i do 80 odsto mrkog uglja iz BiH, dok su Hrvatska, Austrija, Francuska i Mađarska kupci koji iz BiH nabavljaju daleko manje količine ovog energenta.

Kada se podaci pogledaju detaljnije, vidi se da je kupovina uglja u Srbiji ušla u “petu brzinu” u drugoj polovini prošle godine.

Ti podaci govore da je od 1. januara do 30. juna 2022. godine, Srbija od BiH kupila 109.214 tona mrkog uglja po cijeni od 15,4 miliona KM. U istom periodu godinu prije, Srbija je od nas kupila 46.482 tone za 5,9 miliona KM.

Nakon što je eksplodirala energetska kriza, od 1. jula 2022. godine do 31. decembra Srbija je u kupovini stigla do 958.152 tona uglja, što znači da je 850.000 tona kupljeno u drugoj polovini godine, dakle, osam puta više.

Trend kupovine nastavio se i u prvom kvartalu 2023. godine kada je izvezeno 309.786 tona za 52,8 miliona maraka.

Trend rasta izvoza se nastavio i 2023. godine

Hipotetički govoreći, ako bi se ovaj trend nastavio zadatim tempom, do kraja godine bi količina mrkog uglja koji odlazi preko granice mogla da prebaci i 1,2 miliona tona.

Prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH mrki ugalj u Srbiju najviše izvoze rudnici iz Banovića, Foče, Ugljevika, Tuzle, Breze, Zvornika, Doboja, Živinica, Visokog i Brčko distrikta.

Panična kupovina Srbije i nonšalantan odnos vlasti BiH prema svom energentu koja nije spriječila rasprodaju, bio je bio glavni razlog zbog kojeg su građani prošle godine mjesecima čekali na isporuku uglja i prelazili na druge energente, najčešće na struju, o čemu je CAPITAL više puta pisao.

Prodaja uglja Srbiji je prošle godine porasla dva puta, a njen predsjednik Aleksandar Vučić govorio je ranije u medijima da su im bila potrebna čak četiri miliona tona.

“Treba nam oko četiri miliona tona uglja. Sada kada hoćete da kupite u Grčkoj, Bugarskoj ili negdje, platite 50, 51, 52 sa prevozom još 45 evra po toni. U Banovićima da kupujemo ugalj možemo kupiti jeftinije, drugačiji je lignit kvaliteta, mrki ugalj niže kalorijske vrijednosti, niži je i prevoz”, naveo je Vučić te dodao da je ugalj sa 50 i 60 evra skočio na 400 eura po toni i da ga zbog krize svima nedostaje.

Ugalj, kao i drvo, postao je strateška sirovina u BiH oko koje se otimaju kupci van granica, ugrožavajući domaću proizvodnju, ali i građane direktno.

Početkom juna prošle godine BiH je privremeno zabranila izvoz drveta zbog znatnog povećanja izvoza i pokušavanja stabilizacije domaćeg tržišta. To nije učinjeno kada se radilo o uglju.

Inače, kupovina ogreva obično počinje čim se zima završi, krajem aprila i u maju, a najkasnije u junu, prošle godine se otegla do jeseni, a cijena koja je 2021. godine bila 128 maraka po toni, gotovo se udvostručila i premašila 235 KM.

S obzirom na to da grejna sezona još nje završena, tek će se za oko mjesec ili dva krenuti sa novom nabavkom uglja za sljedeću zimu i formirati cijene za ovu godinu.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da su ovi podaci očekivani, ako razumijemo taktiku Srbije u jeku energetske krize.

„Ono što je problematično jeste što je prekomjeran izvoz imao izuzetan uticaj na neformalna tržišta u Bosni i Hercegovini – građane prije svega, ali i formalna takođe. To je dovelo do viših troškova za pojedine termoelektrane. U Srbiji je došlo do rasta potražnje za ovim energentom, tako da očekujem dalji trend nabavke iz regiona, ne samo BiH, već i drugih zemalja poput Crne Gore i drugih“, kaže Čavalić.

CAPITAL: Andrijana Pisarević