Zbog masovnog odlaska radnika svih profila sa ovih prostora, mnoga preduzeća su u problemu kako da dođu do broja zaposlenih minimalnog za opstanak.

Pojedini autoprevoznici već su do te mjere satjerani u ćošak, da ozbiljno razmišljaju o gašenju nekih linija.

S druge strane, u Srpskoj ima ugostitelja koji, iako su opremili svoje restorane, ne mogu da ih otvore jer jednostavno ne mogu da nađu ne dobrog, nego nikakvog kuvara.

Takođe, iako potražnja za pekarskim proizvodima raste, pojedina preduzeća iz ove branše nemaju izbora nego da zaustave širenje maloprodaje, jer više nisu u stanju da obezbijede ni dovoljno trgovaca, ni dovoljno radnika u proizvodnji.

Ništa čudno, s obzirom na činjenicu da se na poziv Privredne komore RS za obuku pekara, kojima je nakon toga zagarantovan posao, prijavilo tek nekoliko građana.

U Uniji udruženja poslodavaca RS kažu da, ako se trend masovnog odlaska radnika nastavi, preduzeća iz mnogih branši čeka zatvaranje.

– Problem nam je kako odlazak radne snage, tako i troškovi poslovanja. Morali smo zaustaviti širenje maloprodaje, jer nemamo dovoljno ni trgovaca, ni radnika u proizvodnji – kaže predsjednik Udruženja poslodavaca poljoprivrede i prehrambene industrije RS Saša Trivić, koji je i vlasnik banjalučkog preduzeća “Krajina klas”.

Prema njegovim riječima, trku za sposobnom i obučenom radnom snagom, zamijenila je trka poslodavaca da obezbijede dovoljan broj radnika da bi procesi proizvodnje, prodaje ili neke druge djelatnosti mogli da opstaju.

– Na kvalitet se sve manje gleda, jer je danas izuzetno teško naći kvalifikovanog radnika. Jedan od razloga svakako su i male plate – ističe Trivić.

Iz Saveza sindikata RS više puta su upozorili da će se, sve dok se plate u realnom sektoru budu kretale oko 550 KM privreda Srpske suočavati sa masovnim odlaskom kvalifikovanih radnika.

– Prosječne plate su nešto više od ovog iznosa za koji radi najviše ljudi u realnom sektoru. Opravdano bi bilo da zaposleni, koji u pogonima nose proces prizvodnje, budu plaćeni najmanje 1 000 KM. Tako bi se, bar na jedno vrijeme, zaustavio odlazak stručnih radnika iz domaćih fabrika – kaže potpredsjednik ovog saveza za privredu Tane Peulić.

Takođe, nije rijedak slučaj da se građani zaposle u ovdašnjim preduzećima, ali samo da bi stekli praksu, nakon čega dignu sidro i pravac zapad.

– Zaposlio sam se kao moler u jednom preduzeću, samo da bih stekao zanat. Radio sam skoro godinu dana za platu od 700 KM, što i nije loša zarada na ovim prosorima. Međutim, za mjesec dana idem u Njemačku, gdje ću mjesečno zarađivati najmanje 2 500 KM – kaže Stojan V. iz Banjaluke.

A pravi potresi na tržištu rada Srpske neminovni su već početkom sljedeće godine, kada će Njemačka dobiti status useljeničke države. Ovoj državi trenutno nedostaje oko 1,1 milion radnika raznih profila.

Male plate

Statistika pokazuje da velika većina radnika u Srpskoj radi za plate kojima ne može da se podmiri ni trošak prehrane za jednu četvoročlanu porodicu.

Tako je prosječna neto plata za jul u ugostiteljstvu iznosila 550 KM, građevinarstviu 570, trgovini 613, saobraćaju 640, a u prerađivačkoj industriji 672 KM.

S druge strane, sindikalna potrošačka korpa za ovaj mjesec koštala je 1 870 maraka, dok je jedna četvoročlana porodica za trošak hrane morala da obezbijedi 693 KM, pokazuju podaci Saveza sindikata RS.

(Srpskacafe)