Prvim udahom sam počela sa borbom, za to smo kao vrsta predisponirani.

Zatim kreću lekcije, tata me uči poštenju, mama razvija u meni ljubav i ljubaznost. Puste me da padnem, al i da naučim ustati, puste me da odlučim, pa i ako pogriješim, nauče me sta je prava odluka.

Zatim kreće obrazovanje. Oni me i dalje uče, podržavaju, ulažu u mene i moje znanje. Počinjem da stvaram svoje stavove, gradim oko sebe krug ljudi kojima vjerujem. Počinjem razlikovati dobro od lošeg, vjerujem da ću sama izvojevati svoje bitke, da ću upkos situaciji svojim znanjem i obrazovanjem uvijek naći siguran put.

I taman htjedoh neizmjerno da se zahvalim mojim roditeljima sto ulažu u mene, uče me i podržavaju, prijateljima koji su tu za mene, greškama i uspjesima iz kojih izvlačim pouke…

U pola zahvalnice me prekide govor predsjednika koga moram citirati: ,,Možete da budete najbolji student ili stručnjak u nekoj oblasti, ali ako niste u sistemu vlasti, sve je to zabluda.”

Mama, tata, oprostite, ali ovaj čika kaže da ste me pogrešno učili. Obrazovanje, praštaj mu.

(fb status studenta Medicinskog fakulteta)