Razgovarati o Vaskrsu u Mostaru i njegovim univerzalnim porukama na Starom mostu, u sjeni Saborne crkve koja ponovo poprima svu svoju ljepotu, poseban je osjećaj. Raditi to s mostarskim đakonom Branislavom Rajkovićem tek dobija na težini.

Rajković je Mostarac koji je na svojoj koži proživio svu surovost rata u našoj zemlji, ali se izdigao iz tragedije i vratio u svoj grad. Sada živi život pravoslavnog sveštenika i doživljava Mostar u njegovom optimumu.Đakon Branislav Rajković na početku našeg razgovora kaže nam kako je teško ocjenjivati ovu godinu u Mostaru i okolnosti u kojima nam dolazi Vaskrs izolovano, kako vremenski, tako i teritorijalno. Nekad smo mogli stvari posmatrati odvojeno, jedan grad, četvrt, kuću, danas je sve teže i opasnije biti izolovan.

„Čovjek ne smije izgubiti realnoast i odnos s drugima. Trebamo se vezati i biti zajednica u svakom smislu. Univerzalne vaskršnje poruke jako su potrebne nama danas jer su povod i prilika da nas izdignu iz ove historijske realnosti. Nije cilj biti iracionalan, ali jeste povod da znamo da postoji dimenzija vaskresenja“, kazao nema je.

Baveći se proučavanjem islamskog bogoslovlja shvatio je da nije jednina povezanost s pravoslavljem ono što se stalno ističe – monoteizam.

„Postoje podudarnosti koje ja povezujem s vaskresenjem. Vjera u sudnji dan je jedan od osnovnih temelja islamskog učenja, a tamo se kaže da je jedan od velikih predznaka pojavljivanje Isusa Hrista. Iako Muslimani ne vjeruju na način stradanja Isusa, vjeruju u vaskresenje ljudi, što je zanimljiva poveznica. Ovi dani su lijep povod da o tome razmišljamo. Kao što nam je zajednička historija, vjera, nada i želja je da nam i vječnost bude zajednička“, poželio je.

Vjeri se ljudi vraćaju poslije loših iskustava na drugim smjerovima. Đakon Rajković nam kaže kako vjerski ljudiu Mostaru imaju osjećaj odgovornosti spram svog značaja za ljude na ovim prostorima.

„Vjerske istine najdirektnije možemo projektovati u svoj svakodnevni život, to je poanta, a ne da one ostanu da lebde. Prevaziđimo podijeljenost današnjeg čovjeka na nešto što govorimo, drugo što radimo i nešto treće što pričamo. To nam mnogo fali, a Mostar može biti jako dobar primjer što se tiče vjerske strane“, kaže nam Branislav navodeći i primjer novog episkopa koji je nastavio gdje je stao njegov prethodnik potvrđujući iskrenost cilja crkve ovdje.

Vjera može biti oslonac čovjeku u ovim teškim vremenima samo ako je iskrena jer ta iskrenost vjeru čini djelotvornom, u suprotnom vjera ostaje samo neka socijološka, etnološka, kulturološka pojava.

„Još u Hristovo vrijeme pojavila se zabluda da je on došao kao politički mesija, kao ličnost koji će promijeniti političku i ekonomsku stvarnost. I samim apostolima nije bilo najjasnije na šta ih on upućuje, sve do samog stradanja i vaskrsenja. Čovjek treba da se izdigne iznad situacije, da ne čeka neka bolja i savršena vremena, da živi sadašnjost. Hristos je dobar primjer mjere između historije i vječnosti. Ma šta nam se dešava u političkom i ekonomskom smislu nas to ne sprečava da živim i budemo dobri ljudi. Vjera ne rješava političke probleme, već čini ljude boljima“, ustvrdio je.

Vaskrs u Mostaru nije običan, ali je pravo vrijeme, kaže Branislav, da čovjek uvidi da ovdje nije uopće tako loše.

„Sve ono što nam treba je već ovdje, ali smo sve manje svjesni toga. Od ljepote našeg grada, do drugih stvari… Političke prilike ne treba da budu središte naših života, a čovjek treba da iskoristi ovo vrijeme praznika da se osvrne oko sebe, da vidi te ljude s kojima živi, ovaj prostor… Privilegija je živjeti u Mostaru, a naricanje nad vlastitom sudbinom ništa neče promjeniti“, kazao je na kraju đakon Branislav Rajković.

( klix.ba)