Tatjana i Bane Dačević su odlučili da iz grada odu na selo kako bi se bavili stočarstvom. Stado od stotinu ovaca je garancija da se može obezbjediti egzistencija za njih i njihovo potomstvo.

Čajniče je mala siromašna opština na tromeđi Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore na istoku Republike Srpske.

O tome kako se živi u ovoj izrazito nerazvijenoj opštini govori podatak da je ovogodišnji budžet 3,4 miliona konvertibilnih maraka i ima socijalni karakter jer najveći dio novca je usmjeren u pružanje raznih vrsta pomoći.

Zbog svega ovoga opština ne može da realizuje ni veće infrastrukturne projekte, ali zato izdvaja sredstva za stimulisanje poljoprivrede pomažući poljoprivrednicima u podizanju zasada voća, maline i aronije, kao i uzgoj stočarstva u ruralnim sredinama gdje žive uglavnom starija domaćinstva.  Najveći broj mladih sa studija u Srbiji i Sarajevu se ne vraća u ovaj gradić pod Ciceljom.

Najmlađi stočari u opštini Čajniče

Ali, primer Tatjane i Bana Dačevića demantuje činjenicu da se od svog rada ne može živjeti na selu, jer su se oni odlučili da na ognjištu svog djeda i pradjeda osnuju farmu ovaca i bave stočarstvom kao jedinim zanimanjem.

Tatjana ima 21 godinu i student je treće godine Ekonomskog fakulteta u Novom sadu, dok je njen suprug Bane koji je star 24 godine bio uspješan poluprofesionalni fudbaler i igrao je u Srbiji i Crnoj Gori.

Jagnjad čije majke nemaju dovoljno mlijeka hrane na bočicu

Zahvaljujući odluci ovo dvoje mladih ljudi, selo Ponikve udaljeno deset kilometara od Čajniča, odjednom je postalo prepoznatljivo na ovim prostorima. Poslije tri godine boravka u seoskoj sredini stekli su imetak od 60 ovaca, a trenutno imaju i više od 30 jagnjadi s ciljem da se stado proširi i na stotinu odraslih grla rase ruda i pramenka.

Je li istočni dio RS mnogo nerazvijeniji od zapadnog?

Radni dan Dačevića počinje u šest ujutro

Probijajući se kroz sniježne smetove, zatekli smo ih kako u kući pored šporeta smederevca hrane na flašicu, kao bebe dvoje jagnjadi čij majke nemaju dovoljno mlijeka.

Ustajemo oko 6 šest sati i dok Tatjana priprema doručak i grije mlijeko za jagnjad, ja obilazim štalu, čistim đubre, ako je lijepo vrijeme stoku pustim u tor. Onda ih nahranim sijenom, u drvene solarke stavim so, u podne gonim na pojilo što se ponavlja i uveče“, počinje priču ovaj vrijedni mladić.

Da slika seoskog domaćinstva bude potpunija i idiličnija, ovi stočari su nabavili i dva psa i dvije koze.

Redovno pijem kozije mlijeko koje je izuzetno zdravo, posebno sad kad se nalazim u petom mjesecu trudnoće“, kaže Tatjana koja je nekad bila član Gorske službe spašavanja u Foči.

Tatjana ima samo 21, a Bane 24 godine

Vršnjaci im ne vjeruju u bolji život na selu

Dok njihovi vršnjaci sjede u zadimljenim kafićima ispijajući pivo i pušeći cigarete, njih dvoje uživaju na svježem vazduhu i u divnim predjelima uzgajajući ovce i tako obezbjeđujući egzistenciju.

Mnogi ne vjeruju da mi živimo na ovaj način i da nam je lijepo. Tek kad dođu ovdje, uvjere se da je to istina i da se ljubavlju, uzajamnom podrškom i poštovanjem, ali i upornim radom može sve postići“, ističe Dačević.

Tatjana sa smiješkom kaže da prava ljubav mijenja svijet.

Volim svog muža, volim životinje i ne kajem se što sam došla da ovdje živim. Bane mi je velika podrška, kao i ja njemu i ne planiramo otići odavde“, objašnjava ova 21-godišnja žena.

U bavljenju stočarstvom veliki problem predstavlja nedostatak štale za smještaj svih ovaca, posebno u zimskim surovim uslovima.

Ne mole, ali im je potrebna pomoć za proširenje stada

Nadaju se da će neko čuti i njihov glas i pomoći im da naprave štalske objekte kada bi sigurrno proširili i svoje stado. Zahvalni su opštini na redovnom održavanju seoskog puta do imanja.

Ne znamo zašto, ali od Ministarstva za poljoprivredu do sada nismo dobili podsticaj za uzgoj ovaca. Valjda će se i ovo uskoro promjeniti“, rekao je domaćin ove kuće.

Ljubavlju, uzajamnom podrškom i poštovanjem, ali i upornim radom sve se može

U selu Ponikvama žive samo staračka domaćinstva, Dačevići nemaju svojih vršnajka pa ponekad skoknu do grada da osjete dah gradskog života. Sa svijetom komuniciraju internetom i mobilnim telefonima, preko satelita gledaju televiziju, a u dugim zimskim noćima čitaju knjige i slušaju muziku.

Čajničani ističu da je primjer mladih Dačevića za svaku pohvalu i da njihovim stopama, uz pomoć lokalne zajednice i Republike, treba da krenu mnogi mladi bračni parovi čime će se osloboditi evidencije biroa za zapošljavanje, a ljudi na selu živjeti od svog truda i rada.

(AgroKlub)