„Trebinje je za mene najljepši grad, a morala sam otići na drugi kraj države da bih studirala. I to ne samo ja, već hiljade ljudi. Sada krojim sreću u Banjaluci i radim na pozitivnim promjenama, a sve sam to mogla u svom gradu“, rekla je za Interview.ba Anja Grubačić. studentica Fakulteta političkih nauka u Banjaluci i aktivistica NVO sektora. Anja dijeli mišljenje svojih sugrađana, koji su nam na nedavno održanoj tribini u Trebinju, a u okviru projekta „Čitaj više, misli više,“ istakli da je jedan od glavnih problema ovoga grada upravo to što Trebinje ima samo tri javna fakulteta koji ne zadovoljavaju sve potrebe mladih ljudi.I zaista, statistika pokazuje da je ovaj grad u kojem živi 29000 stanovnika samo tokom prošle godine napustilo više od 1300 ljudi.

Anja kaže da jedan turistički grad ne smije sebi dopustiti da mladima zatvara vrata:

–  Odbijam povjerovati da se nema prostora ili sredstava za otvaranje novih fakulteta, kada se konstantno grade zgrade, zatvoreni bazeni… A kome će to trebati kada svi odoše? – pita se ona i pojašnjava:

–   Mladi ljudi jednostavno ne osjećaju da je Trebinje pogodno mjesto, da će tu moći raditi i razvijati se. Svi su jedva čekali da dođe matura kako bi predali papire za inostranstvo da rade ili za druge gradove da studiraju. Boli me kada vidim kolikom broju mladih smo zatvorili vrata. To su ambiciozni ljudi, pametni, željni sticanja znanja i iskustva, a ljudi koji ga vode nisu im dozvolili da polete, već su ih ugnjetavali – smatra ona.

Bez političkih inicijativa u skupštinskim klupama

Osim tri javne visokoškolske ustanove, odnosno Fakulteta za proizvodnju i menadžment i Akademije likovnih umjetnosti koji djeluju u okviru Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Visoke škole za turizam i hotelijerstvo, u ovom gradu djeluje i Studijski centar Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment iz Banjaluke.

Predsjednik Skupštine Trebinja Dragoslav Banjak za Interview.ba rekao je da je siguran kako ove institucije samo dijelom zadovoljavaju obrazovne potrebe svršenih srednjoškolaca iz Trebinja i susjednih opština, zbog čega je većina mladih ljudi prinuđena da željene visokoškolske ustanove upisuje u drugim mjestima.

– Trebinju nedostaju drugi fakulteti, ali je prije pokretanja inicijative za njihovo otvaranje, potrebno analizirati njenu opravdanost, s obzirom na ekonomske i organizacione uslove koje je potrebno zadovoljiti – smatra on.

Banjak dodaje da nesumnjivo postoji uzročno-posljedična veza između mogućnosti izbora fakulteta i migracija mladih, što čini univerzitetske centre privlačnijim za privremeno ili trajno naseljavanje.

–  Banja Luka jeste čest izbor za studiranje mladim ljudima iz Trebinja, ali i Istočno Sarajevo, Beograd i Novi Sad. Presudnu ulogu u izboru fakulteta imaju želje kandidata i njihove ekonomske mogućnosti. Oni koji su posebno ambiciozni i mogu sebi to da priušte, biraju Beogradski univerzitet, koji je najbolje rangiran na Šangajskoj listi svjetskih univerziteta, u odnosu na ostale univerzitete sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Kao posljedica globalizacije, sve veći broj mladih iz Trebinja svoju akademsku budućnost gradi i na drugim evropskim, ali i vanevropskim univerzitetima – smatra on.

Funkciju predsjednika Skupštine obavlja već dvije i po godine i kaže, da za to vrijeme, nisu pokrenute inicijative za osnivanje novih javnih visokoškolskih ustanova.

– U široj javnosti bilo je govora o tome, pri čemu su kao dobra rješenja pominjana otvaranja odjeljenja poljoprivrednog fakulteta-smjer mediteranske kulture, ili arhitektonskog fakulteta, koji bi djelovali u okviru nekog od univerziteta iz okruženja. Međutim, do danas nisu preduzimani konkretniji koraci u tom smislu – pojašnjava.

Dodaje da formiranje univerzitetskog centra ne bi bio  jednostavan zadatak za relativno malo sredinu, poput Trebinja, bez obzira na respektabilan kulturni potencijal i tradiciju u oblasti izgradnje savremenog obrazovanja.

Glavni univerzitetski centri također gube studente

Šta je sa gradovima koji imaju univerzitetske centre i koliko dostupnost i šarolikost visokoškolskih ustanova doprinosi smanjenju odliva mladih? Glavni univerzitetski centri u našoj zemlji su Sarajevo (UNSA) i Banjaluka (UNIBL) , u okviru kojih djeluje 25 sarajevskih fakulteta i akademija te pet instituta, a u Banjaluci 17. Ipak, veliki broj fakulteta ne može zadržati studente u ovim gradovima.

Zvanični podaci pokazuju da se tokom zadnjih deset godina broj studenata na UNSA  smanjio za više od 2000. Tako je, na primjer, u akademskoj 2005/2006. godini, upisano7.621 studenata, a 5.302 studenta tokom 2016/2017. godine.

Bolja situacija nije ni na banjalučkim fakultetima. Prema zadnjim dostupnim podacima, kroz tri upisna roka upisano je tokom 2018/19.godine 1916 studenata, što je 1247 studenata manje u odnosu na planiranih 3163 studenta.

Sve manji broj upisanih studenata u BiH otežava ovoj državi, kao zemlji sa aspiracijama da postane EU članica, da dostigne zadatak drugih evropskih zemalja a to je povećanje stope visokoobrazovanog kadra do 40 posto za mlade od 20 do 29 godina.

Statistički podaci za BiH pokazuju da je ukupan procent visokoobrazovanog kadra u BiH daleko ispod postavljenog cilja od 40% – on iznosi manje od 13 posto! Prema podacima Agencije za statistiku BiH iz 2018. godine, u našoj zemlji je 9,5 posto visokoobrazovanih, dok 38 posto građana ima završenu osnovnu školu i manje.

Mladi ne odustaju od Trebinja

Na tri državna i jednom privatnom fakultetu u Trebinju, kako je naš portal već pisao, obrazuje se preko 550 studenata. U potrazi za boljim obrazovanjem, odlaze na studij u druge gradove i više se ne vraćaju.

–   Upisala sam fakultet u Beogradu jer ono što sam željela studirati, nisam mogla u Trebinju. Planiram se vratiti po završetku studija, jer volim ovaj grad, ali nikad se ne zna. Vidim da mnogi mladi odlaze, neki radi posla, drugi radi nastavka školovanja. Ljudi idu gdje im je bolje, tako je uvijek bilo, samo što je sada izbor veći. A u Trebinju, ako nisi član vladajuće partije, ili dobar „s nekim moćnikom“, teško da se može do posla – kaže Jelena R.

Za razliku od mnogih, Anja Grubačić ne odustaje i odlučna je u stvaranju promjena u ovom sistemu. Kaže nam da je upravo zato i upisala Fakultet političkih nauka.

–  Za razliku od većine, danas politiku ne gledam kao manipulaciju. To je društvena disciplina koja omogućava stvaranje boljih uslova  života svom narodu i državi, rad na napretku – smatra ona.

Poručuje i mladima: ako se ne bave politikom, ona će se baviti njima. Ne odustaje od svog Trebinja, za čije se bolje sutra bori i iz drugog grada.

– Previše smo mladi da bismo povjerovali da se ovdje ne može živjeti bolje i da se ne bismo borili da to bolje sutra bude baš danas – zaključuje ona.

Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Čitaj više, misli više“, koji se sprovodi uz podršku Heinrich Boll Stiftung organizacije u BiH, a implementira ga Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

(Ines Sandžaktarević, Interview.ba)