Član 22. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske kaže da „u mjeri u kojoj je potrebno da se spriječi nastupanje i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, havarija ili drugih događaja kojima se ozbiljno ugrožava bezbjednost lica ili imovine u većem obimu, direktor uz saglasnost ministra ograničava ili zabranjuje kretanje lica na određenim javnim i drugim mjestima i područjima dok ne prestanu razlozi zbog kojih su mjere uvedene“.

Član 60. istog zakona kaže da „pri vršenju poslova i zadataka policijski službenici dužni su da poštuju ljudska prava i slobode, bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovinsko stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili druge okolnosti“.

Molim lijepo! Zakon je, dakle, kristalno jasan, ali nije jasno zašto onda izvođači policijskih radova, krijući se iza zlosrećnog pisma nekog poštovaoca pete crkvene zapovijesti („Moliti se Bogu za one koji su na vlasti“) iz crkvene opštine Banja Luka, danima na najgrublji način krše i jedan i drugi član?!

Isto kao i zakon, kristalno je jasno i da ovo što radi policija u Banjoj Luci više nema veze samo sa Pravdom za Davida, jer je stvar mnogo ozbiljnija od kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda pripadnika te neformalne grupe. Policija već neko vrijeme brutalno (zlo)upotrebljava ovlašćenja i guši demokratiju pravdajući svoje ponašanje i poteze otrcanim frazama o (ne)poštovanju zakona o javnom redu i miru i bla, bla, bla…

Međutim, ne postoji član zakona na koji se mogu pozvati policajci koji su prije dvije večeri novinarki portala „E-trafika“ Vanji Stokić zabranili da radi svoj posao. Pri tome su joj nakon što je pokazala novinarsku akreditaciju i uljudno rekla da je na radnom zadatku, zaprijetili lišenjem slobode. A tom prijetnjom pokazali su ili da ne poznaju važeći Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima RS ili da već koriste izmjene tog zakona koje su na dnevnom redu započete sjednice Narodne skupštine RS, ali koje još nisu usvojene.

Naime, član 37. važećeg zakona kaže da „policijski službenik može privesti lice u službene prostorije Ministarstva bez pismenog naloga nadležnog organa: 1) čiji je identitet potrebno utvrditi, kada nema drugog načina, 2) za kojim je raspisana potraga i 3) koje se ne odazove pozivu za razgovor”. Pošto je identitet Vanje Stokić utvrđen, pošto se pouzdano zna da za njom nije raspisana potraga, kao i da nije odbila poziv na razgovor, jasno je da apsolutno nije bilo osnova da joj se prijeti hapšenjem.

Iz čega dalje proizilazi da su policijski službenici koji su joj prijetili počinili težu povredu dužnosti u skladu sa članom 117. stav 3. pomenutog zakona koji govori o zloupotrebi ili prekoračenju ovlašćenja. Ali to treba da ustanovi disciplinska komisija, a ja zaista želim da vjerujem da će njihovi nadređeni sve do direktora policije i ministra unutrašnjih poslova uvidjeti da se prijetnje i gola sila ne smiju koristiti protiv građana, isto kao ni protiv predstavnika „sedme sile“ i da će sankcionisati policijske službenike koji su prekoračili ovlašćenja i prekršili zakon.

Nisam pretjerani optimista, ali nisam ni krajnji pesimista da to neće uraditi. Jednom su, ali tek poslije žestokog pritiska, pokazali senzibilitet prema novinarima kada su iz zakona o javnom redu i miru povukli spornu odredbu koja je predstavljala grubi udar na slobodu govora. Vala, mogu još jednom.

Ali da ne ostanem nedorečen, predložene izmjene Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS, što je očigledno znao policajac koji je Vanji prijetio hapšenjem, kriju član koji daje široka ovlašćenja policiji kada je riječ o lišavanju slobode. Te izmjene omogućavaju policiji da uhapsi svako lice za koje „postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj“.

Elem, ja večeras odoh u „parkić“ pokraj hrama Hrista Spasitelja da „dovršim prekršaj koji je Vanja pokušala da počini“, a pokušala je samo da radi svoj posao i bude novinar!

A ako je to prekršaj, onda vam ne treba nikakav rezervni sastav.

Dovoljni su vam Srna i RTRS.

(izvor.ba)