Bugarski ljekar Mihail Nikolov, koji je cijeli protekli rat kao dobrovoljac proveo na hercegovačkim ratištima sa srpskim borcima, a oni mu odmila dali nadimak Doktor Bugi, ponovo je boravio za Vaskrs u istočnoj Hercegovini.

Došao je, kaže, da sa svojim nekadašnjim saborcima provede Vaskrs i pomoli se Bogu u manastiru Tvrdoš. Inače, ovaj manastir posjeti svake godine barem dva puta i uvijek ga ugosti umirovljeni vladika Atanasije.

“Koristim velike pravoslavne praznike i svaku drugu priliku da budem zajedno s mojim nekadašnjim saborcima i s ovim dobrim narodom, da se prisetimo svih naših zajedničkih bitaka, svih naših poginulih drugova, kojima upalim sveće, ali i da vidim kako se menja moja Hercegovina. Naročito mi je drago da se u poslednje vreme Trebinje menja, da raste, pa ga ne mogu poznati”, kaže Nikolov.

Bio je, prisjeća se, po hercegovačkim ratištima četiri i po godine i zna sve čuke i sve vojne kote ovoga kamenjara, koje, kako dodaje, nikada neće zaboraviti.

“Moj najdraži hercegovački prijatelj je vladika Atanasije, ali kada bih morao da biram ne bih mogao odvojiti ni one druge, moje Konjičane, Trebinjce, Nevesinjce. Među njima su i ljudi koji su kasnije, nakon rata, morali napustiti svoju Hercegovinu, koje se ni u ratu nisu hteli odreći i borili su se za nju, a ja možda i najbolje znam kakvi su to borci bili”, prisjeća se Nikolov.

Za ratni ljekarski angažman odlikovan je Krstom milosrđa, na koji je najponosniji u svojoj karijeri, ne zato što je u pitanju orden, već što ga podsjeća na činjenicu da mu nijedan ranjenik nije podlegao zbog ljekarske greške, što je svaki zbrinut i poslat na dalje liječenje.

Radio je, kaže, sve, liječio ranjene, dijelio tablete oboljelima od viroza, ali je i žene porađao, pa mu se, naročito u Nevesinju, danas dešava da pred njega izađe stasit momak i kaže kako je upravo on pomogao da ovaj dođe na svijet, a u momku dva metra.

“Zbog ovog dobrog i plemenitog naroda, zbog ljudi koji me ne žele zaboraviti i prigrlili su me kao svoga, a možda ponajviše zbog mog velikog duhovnika vladike Atanasija, ja Hercegovinu nosim u srcu kao moj drugi zavičaj i uvek ću joj se vraćati. Hristos voskrese”, reče Nikolov.

(NN)