Hrvatske oružane snage su 01.05.1995. godine izvršile agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija (Republika Srpska Krajina), pod nazivom „Bljesak”, u periodu kada je ova oblast bila pod zaštitom UNCRO-Sektor Zapad.

Hrvatski generali su na vrijeme upozorili zaštitne snage UN-a, usljed čega su se ovi povukli ostavljajući svoje štićenike na milost i nemilost agresoru.

Narod zapadne Slavonije je krenuo prema Srpskoj. Na putu su ih sustizale avionske bombe, granate,vsnajperski meci… Ranjenici su klani ili gaženi tenkovskim gusjenicama.

U ovoj akciji je ukupno protjerano oko 15 000 Srba, 283 nestalih i ubijenih (57 žena i 9 djece).
Naviše su stradala dva sela, Medari i Paklenica.
1.450 pripadnika Srpske Vojske Krajina je zarobljeno i osudjeno na dugogodišnje kazne, koje su izdržavali u zloglasnim zatvorima Lepoglava i Lora.

Hrvatski generali, koji su isplanirali i izveli akciju „Bljesak” su još uvijek na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja.
Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u ovoj akciji,ali je zato već 25. jula 1995. godine optužilo Milana Martića (tadašnjeg predsjednika RSK) zbog toga što je „za odmazdu izdao naredjenje za granatiranje Zagreba i nije se pridržavao zakona koji regulišu vodjenje rata”.
Haški tribunal ga je pravosnažno osudio na 35 godina zatvora.

Hrvatski sudovi su sestrama Radmili i Mirjani Vukovic odbili tužbu, uz obrazloženje da ubistvo njihovih roditelja i sestre u ovoj akciji nije ratni zločin već „ratna šteta”, za koju država ne odgovara, uz obavezu da su dužne isplatiti parnični trošak od 3.200 evra.

Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 23 godine postavljamo isto pitanje. Ko i zašto pravi razliku izmedju civilnih žrtava i po kom kriterijumu medjunarodni i nacionalni sudovi procijenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vodjenje rata?

ISTOK